top of page

NABOR DEVOLAC I LJUBA DIJABOLIK NA IGMANSKOM MARŠU

Updated: Nov 25, 2020

Kada smo ono prelazili Igman, našlo se nešto konzervi. Da budem precizniji, našlo se nešto konzervi u Ljube Gavrilovića-Dijabolika. Taj vam je uvek imao svoje kanale, pa tako i na Igmanu. Zlobnici kažu da je koristio svoj neodoljivi šarm i prestižan ugled koji je kao borac i komunista imao kod lokalnih seljanki. Bilo kako bilo, u njega se našlo nešto, nuto čuda, upravo „Gavrilovićevih“ konzervi! Borci gladni, promrzli al' ne mo'š ti to na'raniti sa nekoliko konzervi! Odlučismo tako Ljuba i ja da to ne delimo ni sa kim, već udarismo uza stranu, preko jedne ledine, rekavši drugovima da idemo u izviđanje i da ćemo ih kasnije sustići...


BOĆA: Gospodine Devolac, postavićemo vam nekoliko turbo pitanja, ako se slažete?

NABOR DEVOLAC: Imam li drugog izbora?

BOĆA: Koliki je literarni uticaj na vas izvršio Ljuba Gavrilović-Dijabolik koji je, prema našim informacijama sedeo sa vama u istoj klupi u osnovnoj školi?

NABOR DEVOLAC: Informacije koje imate nisu sasvim precizne. Naime, Ljuba Gavrilović-Dijabolik jeste išao sa mnom u razred (i to u srednjoj školi), ali nikada nismo sedeli u istoj klupi, baš kao što nikada nismo igrali u istom filmu. Ljuba je uvek bio ispred mene – sedeo je u klupi ispred, a usudio bih se reći da je daleko ispred mene i u glumačkim vodama. U svakom slučaju, dobro ste primetili da je Ljuba na mene izvršio, ako ne presudan, a ono odlučujući literaran kaogod i glumački uticaj.

BOĆA: U filmu „Život u Bolidvudu“ briljirali ste u glavnoj ulozi Zagorelog. U jednoj sceni videli smo kako spretno otvarate konzervu gotovog jela zidarskom alatkom - keserom. Ko vas je tome naučio?

Kadrovi iz filma "Život u Bolidvudu"

NABOR DEVOLAC: Muka druže Boćo, muka i nevolja ljuta! U zimu 1941. Kada smo ono prelazili Igman, našlo se nešto konzervi. Da budem precizniji, našlo se nešto konzervi u Ljube Gavrilovića-Dijabolika. Taj vam je uvek imao svoje kanale, pa tako i na Igmanu. Zlobnici kažu da je koristio svoj neodoljivi šarm i prestižan ugled koji je kao borac i komunista imao kod lokalnih seljanki. Bilo kako bilo, u njega se našlo nešto, nuto čuda, upravo „Gavrilovićevih“ konzervi! Borci gladni, promrzli al' ne mo'š ti to na'raniti sa nekoliko konzervi! Odlučismo tako Ljuba i ja da to ne delimo ni sa kim, već udarismo uza stranu, preko jedne ledine, rekavši drugovima da idemo u izviđanje i da ćemo ih kasnije sustići (sustigli smo, naravno samo one smrznute drugove koji su ostajali u snegu da sačekaju proleće). I tako, napravismo na brzinu iglo, nakupismo suvaraka i potpalismo vatru. Ja izvadih svoj džepni kotlić, razapesmo verige, okačismo kotlić, sneg se krčka u njemu. Kad dođe vreme da se otvore konzerve, eto ti nevolje! Niti Ljuba niti ja imađasmo otvarače za konzerve! Nakon početnih časova očaja, dok se vatra polako gasila, ja se setih svoga kesera! „Ljubo Dijaboliče, daj 'vamo te konzerve, drž, daj 'vamo!“- povikah. Umalo da zaboravim, Ljuba je čvrsto držao konzerve dok sam ja zamahivao i udarao! Od tada se Ljuba više ne bavi crtanjem, a ja, iz pijeteta prema mukama koje je on preživeo na igmanskom maršu konzerve otvaram isključivo otvaračem za konzerve.


Kadrovi iz stripa "NEVEROVATNI I UZBUDLJIVI DOŽIVLJAJI LJUBE GAVRILOVIĆA DIJABOLIKA I NABORA DEVOLCA NA IGMANSKOM MARŠU"


BOĆA: Da li ste, možda, kojim slučajem, pomalo ljubomorni što vam je jedan isluženi i istrošeni penzioner kao što sam ja preuzeo ulogu Zagorelog u filmu „ Nestašni Milisav ili Zagrobni život u Bolidvudu“ koji je nedavno snimljen prema scenariju vašeg druga i saborca Ljube Gavrilovića-Dijabolika?

NABOR DEVOLAC: Ljubomoran? Na najveću nadu vršačkog underground glumišta?!! Nikako!!! Odgovorno tvrdim da, nakon odlaska sa scene Ljube Gavrilovića-Dijabolika, jedina osoba koja može dostojno da zameni Nabora Devolca u ulozi Zagorelog jeste Boća! I ne znam zašto ste stali samo na tom, trećem delu „Bolidvudske trilogije“? Treba snimati još avantura i nastavaka!


Boća intervjuiše Nabora

BOĆA: Da pređemo sa filmskih na muzičke teme – kako ste došli na ideju da osnujete sada već legendarnu grupu „MULJ“ i otkud vam inspiracija za tako veliki broj neverovatno originalnih pesama?

NABOR DEVOLAC: Eh, bilo je ljeto, bili smo klinci i sneg je padao krupan! Nakon što sam se po 26-ti put uspešno skinuo sa alkohola, pornografije i halucinogenih droga, trebalo je nečim ispuniti tu ogromnu prazninu. I sedeli smo tako u kafani „Konkordija“ Red, Peki, Opra i ja i pili pivo (to i nije ozbiljan alkohol) i reč po reč, stih po stih – rodila se legenda. Ali ne smemo da dozvolimo da nas zahvati neumerena idolatrija izazvana nostalgijom – vi spominjete neke „veliki broj originalnih pesama“, ali moramo da se prisetimo da su se koncerti grupe „MULJ“ trajali najviše 12-13 minuta u kojima smo izvodili svega 4 pesme – obrade pesme „Durmitore“ i „Žuta kuća“ (koja se u našoj verziji zvala „Žuta Mačka“), pošto ništa drugo nismo znali te pesmice smo izvodili po 2 puta! Naša „originalnost“ se sastojala u tome što smo bili tolike muzičke neznalice da nismo mogli da ponovimo ni jedan jedini ton, čak i da smo to hteli!




BOĆA: Svi smo mogli da vidimo snimak na kojem se jasno vidi kako vadite kartonsku žutu mačku iz gaća i pokidate je zubima za vreme izvođenja istoimene pesme! Čuo sam glasine da je ta nesretna žuta mačka neko vreme stanovala kod vas u gaćama! Da li je to tačno?

NABOR DEVOLAC: Ma, hajte molim vas!

BOĆA: Kad će vaša grupa „MULJ“ održati obećani koncert na krovu vršačke duševne bolnice?

NABOR DEVOLAC: Eh, obaveze i projekti! Proklet je život umetnički! Prvo to krene iskreno, sa zanosom i motivacijom, a onda dođe slava i priznanja, svi bi nešto samo da čeprkaju, svi misle da su veći i važniji od samog benda koji im je doneo vaseljensku slavu...



BOĆA: Pošto znamo da već pune tri godine radite kao prevodilac u haškom tribunalu moramo da vas pitamo da li je Nabor video Slobu kao što je nekada Pinki video Tita?

NABOR DEVOLAC: Naravno, što reče veliki Radomir Belaćević: „Tri puta sam video Tita maršala, legendu tu!“. Ja sam Slobu video dvaput, jer – Tito je Tito, ali dvaput je dvaput!


Borka Vučić u strip serijalu "Robusto"

BOĆA: A sada jedno tipično pitanje za muškarce, radi se o vašim erotskim preferencijama i molio bih vas da, ako je moguće, budete sasvim iskreni – da li seksepilnijom smatrate Karlu del Ponte (koja vam je takoreći dostupna jer radite u istoj firmi) ili vas više privlači zagonetni gerontokratski šarm Slobine Monike Levinski, osamdesetogodišnje zavodnice Borke Vučić?

NABOR DEVOLAC: Eh, Borka! Njoj sam svojevremeno posvetio pesmu: “Borka reci cvrčak, Borka reci: More, bre!“


BOĆA: Hteo sam da vas pitam i u vezi sa jednim skandalom koji se pretvorio u tragediju, a vas dovode u tesnu vezu sa njim...

NABOR DEVOLAC: Molim, kakav skandal, o čemu se radi?

BOĆA: Radi se o aferi vezanoj za vaše kolege glumce iz vršačkih underground filmova – punjenoj vrani zvanoj „Izgubljena Emocija“ i hromog psa zvanog „Psokrat“ koji je zbog nesrećne ljubavi prema gospođi vrani čak počinio samoubistvo?

NABOR DEVOLAC: Ja bih rekao da sam u telepatskoj vezi sa „Izgubljenom Emocijom“, to je moja muza u antičkom smislu te reči. Uskoro bi trebala da se pojavi moja zbirka soneta posvećena „Izgubljenoj Emociji“, čekam samo da se pojavi četvrti tom „Ilijade“ u prevodu Džonija Štulića. A za Psokrata nisam znao, jako ste me rastužili ovom vešću, moraću i njemu da napišem nekoliko zbirki soneta.

BOĆA: Da li znate da je legendarni Mića Fajront skoro dao sledeću izjavu: „Na prvom mestu Nabor Devolac, na drugom Ljuba Dijabolik, na trećem drug Tito, pa tek onda ja!“

NABOR DEVOLAC: Ne, ali me raduje, pošto gospodina Fajronta cenim kao veoma ozbiljnog poslovnog čoveka koji uvek nađe vremena da podrži nas umetnike.

BOĆA: Vi ste, svakako najkrupnija pojava u istoriji vršačkog undergrounda. Kako to da vas ljudi u vašem rodnom gradu Vršcu, uprkos vašem impozantnom fizičkom gabaritu (Visina 1,92 m, broj cipela 47) nisu više zapazili?

Kadar iz Wostokovog stripa "Svi na jednog"

NABOR DEVOLAC: Ja ne znam ko me to nije zapazio? Upravo ste pomenuli najvažnija imena iz vršačkog umetničkog miljea: Mića Fajront, Ljuba Dijabolik, Borka Vučić, tragično nastradali Psokrat, Karla del Ponte, Izgubljena Emocija, moji drugari okupljeni oko grupe „MULJ“ i časopisa „Krpelj“... A siguran sam da su za moje delo čuli i čuveni vršački kung fu borci Gruja Struja, Ćibica, Prcko, Timba, Sead Lipovača, Bruce Lee Đorđević i Petru Krdu. Svakom dobronamernom umetniku i poštovaocu umetnosti poznati su lik i delo Nabora Devolca – ja vam to garantujem!

BOĆA: I, za sam kraj, jedno gotovo ezoterično i onostrano pitanje – ja vas smatram za predstavnika „Underground Kripto Umetnosti“, za šta vi sebe smatrate gospodine Devolac?

NABOR DEVOLAC: „Underground Kripto Umetnost“?... Hm, zanimljiv pojam, zaista! Pa, recimo da ću se složiti sa vama, ako mi još malo elaborirate šta pod tim podrazumevate. Samo nek nema veze sa „Večernjim Novostima“ i pederima!!!... Ma, to, baš, dobro zvuči, ja sam vam, Čika Boćo, UNDERGROUND KRIPTO UMETNIK, defakto!



opremila Zlata VK

Comments


bottom of page